Druga subota u studenom bila je rezervirana za osvajanje Učke. Točka polazišta bilo je već standardno parkiralište kod hotela Podravine. Hladno i mrzlo jutro bila je samo uvertira u ono što nas je čekalo tijekom dana. Čim je autobus došao, čim prije tim bolje je krenulo ukrcavanje. Put je većim dijelom proveden u spavanju i tišini.
Oko pola 10 sati stigli smo na naše odredište, kod planinarskog doma Poklon. Pokloni nas, nažalost, nisu dočekali, ali zato jest sunce uz dašak bure. Nakon izlaska iz busa i 10-ak minuta priprema za uspon, konačno smo krenuli prema našem cilju. Unatoč hladnoći zbog bure, pojedinci su hrabro odlučili krenuti u pohod u kratkim hlačama. Strmiji početak uspona natjerao je one koji su nosili nešto deblje jakne da ih skinu. Sunce nas je dobar dio uspona pratilo pa je tako ubrzo i osjećaj postao ugodan.
Sklizak teren krasio je dobar dio puta, ponajviše zbog napadanog lišća pa je oprez bio prisutniji nego inače. Gusta bukova šuma lijepo nas je ugostila! Bilo je tu i nekoliko prijelaza preko asfaltirane ceste, toliko da smo i zaboravili koliko smo ju puta prešli.
Negdje na pola našeh pohoda stigli smo do raskrižja, gdje smo nakon kratkog odmora odlučili put do Vojaka nastaviti poučnom stazom Plas. Općenito, uzduž cijelog puta su nas dočekale table s kratkim opisima flore i faune Učke. Kratko, jasno i vrlo poučno. Osim tabela, mimoišli smo se nekoliko puta i s drugim planinarima koji su ili bili sami ili u društvu obitelji i svojih pasa. Koliko je subota bila aktivna, govori i to da su pokraj nas prošli i bicklisti te trkaći.
Približavajući se vrhu, sunce je sve više slabilo, odnosno počelo se skrivati iza oblaka. Po samom dolasku na Vojak vjetar je pojačao tako da smo brzo vratili jakne u prvotne položaje. Doduše, čak i u jaknama je bilo poprilično mrzlo. Redom smo se penjali na kulu koja je sagrađena prije stotinjak godina i odakle se pruža maestralan pogled. Budući da nismo imali čisto kristalno nebo, nismo mogli vidjeti baš toliko daleko, ali Kvarner s jedne i Istra s druge strane svejedno su nas ostavili bez daha, urezujući nam se kao jedna predivna uspomena.
Nakon odmora, okrijepe i fotografiranja, zaputili smo se prema planinarskom domu Poklon. No nismo krenuli istim putem kojim smo došli, već smo napravili krug odlaskom do Male Učke i Babinog skloništa. Silazak s Vojaka bilo je poprilično strm, obilježen kamenjem. Ostatak puta zbog velike količine lišća i dijelova na kojima je bila trava, ne samo da je bio sklizak, već i mokar te ponegdje blatnjav (ispod cijelog tog lišća). U jednom trenutku se sunce u potpunosti sklonilo iza oblaka pa je atmosfera djelovala kao da je predvečerje, a ne tek nešto iza podneva.
Naša draga vodičica Andrea obavijestila nas je na samom početku da ćemo se do planinarskog doma dobrim dijelom puta vraćati po makadamu. Lišća je inače toliko napadalo da uopće nismo primijetili kako hodamo po makadamu. Svi smo se vratili u jednom komadu, zadovoljni, pomalo umorni, ali puni jednog lijepog iskustva. Ubrzo smo krenuli kući, s nestrpljenjem iščekujući nove planinarske pohode.
Tekst: Lovro Maroševc
Fotografije: Andrea Pandurić, Darko Horvat
