U srijedu, 29. travnja u 22.00, kad neki već kreću na spavanje, a neki tek u noćni izlazak, nas 36 veselih planinara krenulo je na put. Cilj je bio dubrovačko područje i pet zanimljivih vrhova. Nakon ugodne cjelonoćne vožnje, uz redovita stajanja, stigli smo na poluotok Pelješac.
Prvo smo krenuli na najviši vrh poluotoka, Sveti Ilija na Zmijinom brdu. Ni tmurno vrijeme, ni kiša ni nemilosrdni vjetar nas nisu obeshrabrili. Stigavši na vrh, uživali smo u pogledima na Jadransko more, okolne otoke i unutrašnjost. Na vrhu smo obavili ručak, odmorili i pokušali se sakriti od vjetra. Nakon kratke okrjepe i fotografiranja, krenuli smo do kombija. Sunce je zasjalo, otopilo nas i zagrijalo za drugi vrh na poluotoku Pelješcu – Sveti Ivan. Vrh Sveti Ivan je na južnoj strani Pelješca, neposredno nad morem, na zapadnom kraju južnoga poluotočnog hrpta.
Iz mjesta Žuljana krenuli smo prema drugom vrhu stazom koja dijelom ide kroz maslenike, makiju, makadam i pri samom vrhu je kameni greben. Sunce i vjetar su nas dočekali na vrhu. Poslije odmora i štambiljanja istim smo se putem vratili do početne točke. Krenuli smo do mjesta Komarna u kojem ćemo odsjesti sljedeća četiri dana. Iako umorni od puta i prethodnih vrhova, večer je svatko iskorisito na svoj način – neki su otišli do mora kako bi uronili umorne noge, neki u šetnju uz obalu, a neki na odmor i smještaj u sobe.
Drugo smo jutro krenuli prema mjestu Majkovi koje je bila naša početna točka planinarenja prema vrhu Neprobić. Topao i sunačan dan, uz lagani povjetarac, učinio je ovaj dan posebno lijepim. Hodajući uz suhozide, makiju i kamenjar uživali smo u pogledima i u mirisima dalmatinskog divljeg cvijeća. Nekima je u posebnom sjećanju ostala prekrasno rascvjetala divlja jabuka. Dolaskom na vrh, obavili smo ručak, odmarali i upijali tople zrake sunca. Osunčani i lagano crveni, istim smo se putem i vratili. Otišli smo u mjesto Slano gdje su neki uživali u gastro ponudama lokalnih konoba, neki šetali, a neki uživali na plaži.
Treći smo dan imali nešto dulju vožnju do Kune Konavoske. Iz tog pitomog malog mjesta krenuli smo građenom stazom do Ilijinog vrha, najvišeg vrha brda Sniježnice. Tijekom uspona otvarali su se pogledi prema dubrovačkom području, moru i crnogorskim planinama. Na vrhu se nalazi kapelica iz 19. stoljeća posvećena sv. Iliji. Sam vrh je okrugla krška golet prošarana busenjima trave. Tu je smješten i antenski odašiljač, kao i malena zidana kućica koja služi radioamaterima za održavanje radioamaterskih veza. Posebno zanimljiv je bio pogled na Zračnu luku “Ruđer Bošković” gdje smo mogli promatrati slijetanja i polijetanja aviona. I ovog smo dana stali u mjesto Slano u već provjerene konobe na okrjepu.
Četvrtog smo jutra ranije ustali jer je pred nama bio još jedan uspon prije povratka kući. Dolaskom u selo Desne, krenuli smo planinarskom stazom na planinu Rujnicu i vrh Babinu gomilu. Staza vodi kroz šumu, šikaru, a pri samom vrhu po kamenjaru. Na vršnom se dijelu povremeno trebalo služiti i rukama što je nekima uljepšalo doživljaj i unijelo dozu avanture. Nagrađeni smo prekrasnim pogledom na ušće Neretve. Upravo je taj pogled bio odličan završetak četverodnevne avanture ispunjene planinarenjem, prirodnim ljepotama i dobrim raspoloženjem.
Na kraju, veliko hvala našim vozačima Damiru, Dejanu, Draženu i Romanu. Također, hvala vodičima Bojani i Romanu na izvrsnoj organizaciji i brizi tijekom izleta. Veselimo se i radujemo novim planinarskim izletima!
Marta i Tajana Rižner
Fotografije: Bojana Balog, Bojana Mažar
