Subota je. Dolazim na parking u ulici Hrvatske državnosti i vesela ekipa već čeka. Iako je još mrak, jer je tek 4:48, ekipa se već šali, smije te spremno čeka dolazak kombija. Svi smo točni pa krećemo na vrijeme u 5:00. U sigurnim rukama naših vozača Dražena, Damira i Igora vozimo se u smjeru mora. Pauzu radimo na odmorištu Vukova gorica. Svaki planinar zna da treba imati snage za uspon pa se naveliko jedu sendviči i pije kava. Nastavljamo vožnju u smjeru Žute Lokve i potom prema našem današnjem odredištu Luki Krmpotskoj. Putem se divimo prirodi, buri, pogledima na more, vjetroelektranama te vjeverici i zecu koje smo vidjeli. Parkiramo pored lovačkog doma te se počinjemo pripremati za uspon.
Objašnjavam planinarima kako će izgledati naš današnji uspon, slikamo se i krećemo. Kako imamo dovoljno vremena za stazu koja je ukupne duljine cca. 11km, ne žurimo nego uživamo u trenutku tj. upijamo zrake sunca, udišemo svježi zrak, osluškujemo pjev ptica i promatramo micanje krošnji drveća koje na kretanje tjera bura. Uz kraće pauze dobro napredujemo. Bura se osjeća ali ne stvara nam nikakve probleme, dapače vjetar dobro dođe jer je sunce već poprilično jako.
Staza je vrlo raznolika – kraći dio puta idemo asfaltom i makadamom pa potom skrećemo na planinarsku stazu koja nas vodi kroz šumu i preko velike livade. Nakon što smo gotovo cijelu livadu prošli i slijedio nam opet šumski dio, začulo se odjednom šuškanje iza granja i drveća. Odjednom smo svi zastali da vidimo što će dogoditi. U tom je trenu ispred nas istrčalo nekoliko divljih svinja. Srećom nisu na nas obraćale pozornost nego samo projurile, a mi smo potom nastavili svojim putom. Ponovno smo ušli u šumu. Na tom dijelu staza prolazi kroz nepregledno polje medvjeđeg luka koji je naveliko mirisao.
Pred sam vrh dolazimo do križanja putova, tu ostavljamo naše štapove i penjemo se na stijenu visine 15 metara. Hrabro krećemo u uspon te si međusobno usput pomažemo kako bi svi sretno stigli na vrh. Na vrhu radimo veću pauzu koju koristimo za ručak, slikanje i „žiganje“ planinarskih obilaznica. Nakon odmora slijedi nam spust. Vraćamo se istim putem. Opet ne žurimo, jer imamo dovoljno vremena. Planinarsku turu završavamo ispred lovačkog doma gdje smo jutros i krenuli. Srećom pa je dom otvoren pa koristimo priliku za okrijepu kavom i hladnim osvježavajućim napitcima. U Koprivnicu se vraćamo oko 20h.
Tekst: Andrea Pandurić
Fotografije: Andrea Pandurić, Bojana Mažar, Igor Srša
