Nakon godinu i pol dana opet uskačem u planinarske ( nove) cipele. Ovaj put lokacija je bila Crikvenica – lagana rekreativna staza idealna za moje zakržljale mišiće.
Kako se bližio datum polaska ( 16.5.2026) počela se pratiti vremenska prognoza, koja nije bila uopće idealna. Baš taj vikend nebo je odlučilo da prekine period sušnog razdoblja. Vodič Ivan, odlučio je da se ide – nema odgađanja. Pomirila sam se s time da ću piti najskuplju kavu na rivi i malo se opustiti u krugu mojih dragih planinara. Kako se bus bližio odredištu pogledi planinara sve više su bila uprta u nebo.Oblačno, kap kiše tu i tamo; čak smo ugledali i komadić sunca koje se pokušalo probiti kroz oblake
Stigli smo; kiša ne pada. Veselo krećemo hodati stazom imenom „Ljubavna cestica“.
Ljubavna cestica jedna je od najljepših šetnica na crikveničkome području, a koja se nalazi u neposrednoj blizini grada. Smatra se da su je osmislili Ante Premužić i Alfons Kauders, ranih tridesetih godina 20. stoljeća. Zbog dolaska mnogobrojnih mladih zaljubljenih parova prozvana je Ljubavna cestica. Staza je duga 8 km, široka 1,5m i se može proći za cca 4 sata laganom šetnjom te je primjerena za sve uzraste.
Pratimo markacije, crveno-bijela srčeka (kako prigodno) i nakon 20 minuta hoda dočeka nas ugodno iznenađenje. Ljubavna cestica prolazi blizu apartmantskog naselja, a u jednom od njih dočekala nas je Marica, naša dugogodišnja članica.
Svi veseli, sladimo se kavom, čajem, rakijicom, grickalicama i baš nam je lijepo. Nakon zajedničkog slikanja s domaćicom vrijeme je da nastavimo našom ljubavnom stazom…korak je lagan..počinju prve kapi kiše..netko navlači kabanicu, a neko otvara kišobran.
U dobrom raspoloženju stižemo do kasnoantičke gradine Badanj ( 60 m n.v.). Badanj je najstariji spomenik srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu. Antički nalazi svjedoče da je građena u ranobizantskom dobu, između 4. i 6. stoljeća. Utvrda je nepravilnog kružnog oblika, a sastoji se od prostrane središnje kule, u kojoj se nalaze prostorije za boravak posade i vodosprema. U njezinom se podnožju nalaze ruševine crkvice sv. Duha koja potječe još iz 12. stoljeća.
Nastavljamo kroz šumu dalje; dolazimo do kraja staze. Završni dio kameniti je uspon na Kavranovu sten (290 m) sa koje se pruža predivan pogled na Crikvenicu te obalu i unutrašnjost. Vodič je odlučio da se ne penjemo jer je zbog kišice sklisko kamenje. Time smo bili uskraćeni za lijepi pogled, ali to nam nije pokvarilo raspoloženje jer je ipak najvažnije da svako od nas zdrav i bez lomova se vrati kući. Vraćamo se natrag drugim dijelom staze prema središtu Crikvenice. Kiša je prestala. Vrijeme je za slobodan program. Netko odlazi u restoran kušati domaće specijalitete, jedan dio obilazi „Aquarium Crikvenica“ koji je smješten u samom gradskom središtu. Šetaju se planinari rivom i druže sve do polaska autobusa prema našoj kući. U autobusu se osjeća zadovoljstvo jer smo na kraju imali još jedan lijepi izlet. Upornost planinara je bila nagrađena. Ovaj put nije bio cilj neki vrh ili žig u obilaznici nego druženje i hodanje u opuštenom ritmu.
Napunili smo baterije, zaključili da nam trebaju više i takvi izleti te se sretno vratili svojim najmilijima.
Tekst: Tamara Telic
Fotografije: Marina Golub, Dalija Posarić, Ljiljana Slukić, Tamara Telic
