Gora stisnuta između Pohorja na sjeveru i Kamniško – savinjskih alpi na jugu predstavlja zadnji visoki ogranak planinskog lanca poznatog po svojoj ljepoti i pristupačnosti za široku planinarsku populaciju. Uršlja gora istočni je svjetionik planinskog lanca Karavnki. Vidljiva i prepoznatljiva sa svih obližnjih planina predstavlja dobar orijentir svim putnicima bez obzira na koji način putuju. Na samom vrhu stisnula su se tri prepoznatljiva obilježja – crkva svete Uršule, crkva na najvećoj nadmorskoj visini u Sloveniji; Dom na Uršlji gori, omiljen planinarima i odašiljač koji nam izdaleka govori što se nalazi ispod njega.
Uršlja gora svoje ime duguje gotičkoj crkvi svete Uršule.Visinom od 1699 metara dominira okolnim područjem. Omiljeno je odredište planinara, izletnika i biciklista. Vrh i zaravan neposredno ispod kao da je stvorena za uživanje u čistom zraku, predivnim pogledima, dobroj hrani i zanimljivim napitcima.
Planinarski je izuzetno atraktivan zbog velikog broja staza, koje sa svih strana vijugaju prema vrhu. Na sam vrh nema kratkih, ni lakih pristupa, svi su dugački, a neki i nešto zahtjevni. Grebenom i vrhom prolazi najpoznatija slovenska obilaznica SPP – Slovenska planinska pot. Odmoriti i okrijepiti se može u tri planinarska doma, Dom na Uršlji gori, Koča na Naravskih ledinah i Poštarski dom pod Plešivcem.
Ishodište našeg izleta je Andrejev dom pod Slemenom, uz glavnu cestu koja od Velenja vodi prema Črnom na Koroškem. Naše putovanje bez pomoći motora i kotača započinje na asfaltnom kolniku prijevoja Sleme. Nakon nepunih 5 minuta hoda skrećemo na makadam koji nas vodi do Kapelice svetog Vida koja se smjestila na livadi okruženoj šumom i pogledom između krošnji na vrh Uršlje gore. Izdaleka se na suncu presijava mrka sijeda glava. Staza nas dalje vodi kroz gustu, mirisnu, crnogoričnu šumu makadamskom cestom koja nakon kratkog uspona počinje gubiti na visini.
Tako hodamo gotovo jedan sat do osamljene i napuštene kuće građene u planinskom stilu. To je točka od koje počinje pravi uspon, uspinjemo se još gotovo 700 metara. Uskom planinarskom stazom malo kruz šumu, malo preko pašnjaka i livada, pored nekoliko stražara kajputaša, stižemo do vršnog dijela Uršlje gore. Iako nam je vruće od napornog uspona i znojimo se, na licu i prstima se osjeća se studen.
Na vrh Uršlje gore stigla je zima. Snijeg i hladnoća nas podsjećaju na kojoj smo visini. Djeca rade svoje prve ovogodišnje snjegoviće. Stigao je trenutak olakšanja i oduševljenja. Predivan pogled s vrha tjera u zaborav sav znoj i težinu uspona.
Oko nas na istoku izduženo Pohorje, na sjeveru austrijske planine, na zapadu Peca, Olševa i Košuta, a na jugu Kamniško – savinjske alpe. Vide se Menina planina i Kum u daljini. Prepuni predivnih slika spuštamo se u planinarski dom. Dom na Uršli gori nudi odličnu hranu i zanimljive napitke. Moram izdvojiti rakiju od smrekovih mladih vrhova i napitak od naranče i đumbira.
Silazimo istom stazom kojom smo se i popeli. Staza je postala skliska od rastopljenog snijega, a noge teške od uspona, pa polako klizimo prema dolje. Naravno, kako sve ne bi bilo jednostavno kada se spustimo do makadama još nas očekuje uspon prema autobusu. Odlazimo, ali čisti, oštar planinski zrak, ljepota jesenjih boja i nezaboravni pogledi ostaju s nama.
Tekst: Boris Majerus
Slike: Boris Majerus i Lidija Peršić
