Subota, 8. kolovoza 2026. ostat će nam u lijepom sjećanju kao još jedan odličan dan proveden u planini. Članovi HPD-a Bilo Koprivnica ovoga su se puta uputili u Sloveniju, prema Peci, planini koja se nalazi u Karavankama, na granici Slovenije i Austrije. Naš je cilj bio dosegnuti Kordeževu glavu, visoku 2125 metara, najviši vrh Pece i ujedno jedan od lijepih planinarskih ciljeva u ovom dijelu Karavanki.
Na izletu se okupilo ukupno 20 sudionika, a kako bi svatko mogao odabrati način uspona prema svojim mogućnostima, iskustvu i željama, organizirane su dvije grupe. Za vođenje i sigurnost sudionika brinula su se dva vodiča. Prvu, brojniju grupu od 12 planinara, vodila sam ja, Bojana Balog, a naša je ruta vodila po osiguranom planinarskom putu – ferati. Drugu grupu, u kojoj je bilo osam planinara, vodio je Roman Horvatić, a oni su se prema vrhu uputili klasičnom planinarskom stazom.
Već samo putovanje prema Peci bilo je ispunjeno dobrim raspoloženjem i iščekivanjem. Nakon dolaska uslijedile su posljednje pripreme za uspon, a prije polaska prema ferati napravili smo jutarnji predah u Domu pod Peco. Uz kavu smo se malo okrijepili, a zatim je uslijedila kratka, ali važna obuka o korištenju opreme za feratu.
Za dio naše grupe ferata je bila potpuno novo iskustvo. Upravo zato bilo je važno prije samog ulaska na osigurani put objasniti način korištenja opreme, pravila sigurnog kretanja i ponašanja na sajli. Nakon što smo prošli osnovne upute i provjerili opremu, mogli smo krenuti. Ono što je u početku kod nekih izazivalo malu dozu opreza i nesigurnosti, vrlo se brzo pretvorilo u uzbuđenje i zadovoljstvo.
Uspon po ferati donio je upravo ono zbog čega je takva vrsta planinarenja posebna – malo adrenalina, koncentracije i fizičkog napora, ali i osjećaj zadovoljstva nakon svakog uspješno savladanog dijela. Posebno je lijepo bilo promatrati one koji su se prvi put susreli s feratom. Kako su odmicali metri i svladavale se nove dionice, tako je raslo i njihovo samopouzdanje. Uz međusobno ohrabrivanje i pomoć, svi su uspješno napredovali prema vrhu.
Istovremeno je druga grupa, pod vodstvom Romana Horvatića, svoj uspon odrađivala klasičnom planinarskom stazom. Iako su dvije grupe išle različitim putovima, cilj je bio zajednički – Kordeževa glava.
Vrijeme nas je cijelim putem dobro služilo. Temperatura od oko 15 °C bila je gotovo idealna za planinarenje. Bilo je pretežno oblačno, uz povremene sunčane trenutke koji su se izmjenjivali tijekom uspona. Nije bilo velikih ljetnih vrućina, pa je i fizički zahtjevniji uspon bio ugodniji. Takvi su uvjeti posebno dobro došli na ferati, gdje bi visoke temperature dodatno otežale kretanje.
Kada smo stigli na Kordeževu glavu, obje su se grupe ponovno susrele. Nažalost, baš nas je na vrhu dočekala magla, pa ovaj put nismo imali priliku uživati u širokim panoramskim pogledima koji se s Pece pružaju prema okolnim planinama. Ipak, planina nas je podsjetila da njezinu ljepotu ne čine samo pogledi. Sam osjećaj dolaska na vrh, zajednički uspjeh i zadovoljstvo nakon uspona bili su dovoljna nagrada.
Nakon kratkog zadržavanja na vrhu i zajedničkog fotografiranja krenuli smo prema dolje. Nakon uspona uvijek posebno veseli onaj trenutak kada znamo da nas čeka zasluženi odmor. Ponovno smo stigli do Doma pod Peco, gdje smo se drugi put tijekom dana zaustavili – ovaj put bez žurbe. Uz jelo i piće uslijedilo je opušteno druženje i prepričavanje doživljaja.
Posebno su se izmjenjivali dojmovi onih kojima je ovo bio prvi susret s feratom. Sudeći prema njihovim komentarima i osmijesima, novo iskustvo ih je oduševilo. Upravo takvi trenuci daju dodatnu vrijednost planinarskim izletima – kada netko napravi prvi korak prema nečemu što mu je dotad bilo nepoznato, svlada početni strah ili nesigurnost i na kraju kaže: „Ovo moramo ponoviti!“
Osim samog uspona, ovaj je izlet još jednom pokazao koliko je važno zajedništvo u planinarskoj grupi. Netko je možda bio iskusniji na ferati, netko je prvi put koristio opremu, netko je imao više iskustva s dugim usponima, ali svatko je svojim prisustvom i pozitivnom energijom pridonio dobroj atmosferi. Planinarenje nije samo dolazak na vrh – ono je i druženje, međusobno pomaganje, dijeljenje iskustava i stvaranje uspomena.
Peca je tako za članove HPD-a Bilo Koprivnica bila puno više od još jednog osvojenog vrha. Bila je prilika za novo iskustvo, savladavanje izazova, učenje, druženje i uživanje u prirodi. Iako nam je magla uskratila pogled s Kordeževe glave, nije nam mogla oduzeti zadovoljstvo zbog uspješno odrađenog izleta.
Nakon svega, preostao nam je još povratak prema Koprivnici. U večernjim satima, oko 20 sati, stigli smo kući umorni, ali zadovoljni. Iza nas je ostao dug i ispunjen dan, a ispred nas nove planine i novi planinarski izazovi.
Još jedan vrh, još jedan zajednički izlet i još mnogo lijepih uspomena za HPD Bilo Koprivnica. Peca je ovaj put možda skrivala svoje vidike iza magle, ali zato nam je podarila nešto još važnije – odličan dan u planini i iskustvo koje ćemo dugo pamtiti.
Tekst i fotografije: Bojana Balog
