28.03.2026. je u kalendaru HPD Bilo rezerviran za jednodnevni izlet na Petrovu goru (iliti Gvozd, mjesto pogibije poslijednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića, pamtimo još iz školskih dana….?!). Petrova gora nalazi se na jugoistočnoj granici Korduna, područje je šumovito, puno potočića, a obiluje i poviješću, kulturom, divnom prirodom.
Pokret je, standardno, ispred hotela Podravina, u 6 sati. Nakon lošeg vremena prethodnih dana bilo je onih koji su odustali jer nisu znali što očekivati, ali većina nas je ipak odlučila riskirati i vjerovati našim vodičima – Bojani i Romanu i to nismo požalili ni u jednom trenu.

Jedno zaustavljanje na putu za neizostavnu jutarnju kavicu i nakon 9 sati stižemo na početak staze, Lovački doma Muljava. Dom se nalazi u samom srcu Petrove gore, usred stoljetnih bukovih šuma. Sam dom je obnovljen 2007. godine i ima odličnu ponudu jela koja nas čekaju po završetku hodanja. Krenuli smo Rimskom stazom i brzo došli do mosta kojega je trebalo pažljivo prijeći jer je prekriven snijegom kao i cijela okolica (ja eto, nisam, ali sam barem nasmijala većinu kada sam završila na stražnjici).

Staza dalje vodi kroz prekrasnu šumu i svi uživamo u divnom i mirnom danu. Staza je isprva blaga te kasnije kreće intenzivniji uspon prema Velikom Petrovcu. Uz živahne priče i šale stižemo do spomenika ustanku naroda Banije i Korduna, visok je 37 metara i rad je akademskog kipara Vojina Bakića iz 1981., ali nažalost devastiran u „Oluji“. Nakon duljeg odmora koji smo iskoristili za prezalogajiti i osvježiti se, nastavljamo prema vrhu Petrove gore, koji je zapravo šumovita visoravan potpuno prekrivena snijegom, a sam žig se nalazi na metalnom stupu.
Nakon žiganja krećemo se spuštati i dalje kroz šumu te Bojana odluči da siđemo na cestu radi lakšeg hodanja jer je snijeg zaista dubok.

Pri silasku na cestu ima veselih sklizanja i padova te se svi zajedno odlično zabavljamo i uživamo u posljednjim zimskim radostima prije nadolazećeg proljeća. Staza završava na početku – Lovački doma Muljava, svi jedva čekamo topli ručak, kavu ili palačinke. Tu smo uživali u finom jelu i još boljem pogledu koji će nam ostati dugo u sjećanju.
Tekst: Natalija Grubić
Fotografije: Bojana Balog, Natalija Grubić



























































