You are hereU prekrasnom svijetu Kamniško-Savinjskih Alpa

U prekrasnom svijetu Kamniško-Savinjskih Alpa


By Antonija - Posted on 17 Lipanj 2011

I opet Slovenija. Ovaj put nešto zahtjevnija. Cilj nam je Logarska dolina, uspon na Kamniško sedlo i silazak do Kamniške Bistrice s druge strane Kamniško-Savinjskih Alpa.

Standardni prijelaz granice i udobna vožnja preko Ptuja, Slovenske Bistrice, dijela autoputa prema Ljubljani te izlazak na sporednu cestu koja prati tok rijeke Savinje. Sunčano jutro, posvuda ravnica, a uz prometnicu polja hmelja, ječma i drugih poljoprivrednih kultura. Prolazimo Ljubno, Luče i preko Solčave stižemo u Logarsku dolinu. Na okolnim planinskim vrhuncima vuku se magličasti oblaci. Plaćamo kartu jer je Logarska dolina proglašena Parkom prirode 1987. godine. U vožnji autobusom zadivljeno promatramo ljepote gotovo netaknute prirode. Kad sam u osnovnoj školi prvi puta čuo za ljepote Slovenije ostao mi je u sjećanju pojam Logarske doline. Sada je preda mnom ta prekrasna alpska dolina ledenjačkog postanka, 7 kilometara duboko usječena u Kamniško-Savinjske Alpe. Okružena je gorjem prekrivenim šumama, koje prelazi u visokogorski svijet s vrhovima Krofička (2083 m), Ojstrica (2350 m), Lučka Baba (2244 m), Planjava (2394 m), Brana (2252 m), Turška gora (2251 m), Štajerska Rinka (2289 m) i Mrzla gora (2203 m).

Već na početku vožnje kroz Logarsku dolinu iskrsava prepreka. Pred nama je drveni mostić ispred kojeg se šepuri znak ograničenja nosivosti do 10 tona. A naš autobus ima 14 tona. Svi odgovaramo vozača da ne riskira. Izlazimo iz autobusa u namjeri da nepredviđeni dio puta prođemo pješke. Nakon konzultacija u obližnjem planinarskom objektu vozač s praznim autobusom prelazi most. „Bravo Vlado“, mislimo si u šali, ponovno se ukrcavajući, „bolje da si ti sam sebe izložio opasnosti nego zajedno s nama“.

Na kraju Logarske doline kod suvenirnice izlazimo iz autobusa i lakim korakom započinjemo uspon. Vremenske prilike su ugodne, izmjenjuju se sunce i oblaci. Već na samom početku je slap Rinka visine 90 m. Pokraj slapa, visoko u stijeni, smjestilo se „Orlovsko gnijezdo“, maštovito izgrađen vidikovac podno stijene sa koje se izlijeva slap. Slijedi prvo fotografiranje uz uzbudljive dodire raspršenih kapljica slapa.

Penjemo se stazom koja vodi kroz ugodnu hladovinu šume. Usput se zaustavljamo kod izvora rijeke Savinje koja je većim dijelom kroz Logarsku dolinu ponornica. Jedino u proljeće kad se otapa snijeg Savinja ima i gornji tok. Nakon 2 sata stižemo do Frischaufovog doma na Okrešlju. Dom je dobio ime po dr. Johannesu Frischaufu, istraživaču i ljubitelju ovog dijela Alpi. Sagrađen je na rubu prirodnog amfiteatra planine Okrešelj sa kojeg se širi pogled na Logarsku dolinu i okolne planinske vrhove koji ga okružuju. Prvi dom na Okrešlju sagradilo je 1876. Njemačko-austrijsko planinarsko društvo. Za Sloveniju su to bili prvi počeci organiziranog planinarstva, slično kao što je to za nas značio Klek. Dom je srušila proljetna lavina 1907. a već iduće godine izgrađen je novi na današnjem mjestu. Povećani i obnovljeni dom otvoren je 1991.

Ovdje se razdvajamo u dvije grupe. Rekreativci se spuštaju natrag do autobusa s kojim će se odvesti do Kamniške Bistrice gdje će nas pričekati. Za one koji se dvoume, Ivana, naš vodič puta, daje objašnjenja o težini uspona koji je pred nama. Spominju se sajle i klinovi i dugotrajni spust, no laganu trema i strah, onih kojima je to prvi malo teži uspon, pobjeđuje želja za novim vidicima.

Profesionalci Ivica i Mario kreću ubrzanim korakom prije svih jer se žele uz put popeti i na vrh Brana. Ostali se polako počinjemo penjati. Staza ide cik-cak linijom kako bi bar malo ublažila strminu. U početku je šumsko raslinje koje postepeno prelazi u grmlje i prekrasno cvijeće. Divimo se prekrasnom plavom cvijetu encijana kojeg neki vide po prvi put njegovom prirodnom staništa. Staza dalje vodi preko ogoljelih skliskih sipara na čijim se rubovima u usjeklinama nalazi snijeg i led. Sa svakog novog položaja pri usponu pojavljuju se novi i još bolji vidici na okolne planine, Logarsku dolinu i mjesta koja smo prošli. Dosta zadihani stigli smo pred stijenu gdje je prije teškog uspona odmor. Ivana i Hans upozoravaju nas na opasnost od odrona kamenja i zašto je potrebno glasno upozoriti ako do toga dođe. Odronjeni kamen dobivši na brzini može prouzročiti i smrtne posljedice. Tek toliko za utjehu nama bojažljivijima.

Staza kroz stijenu osigurana je sajlama i klinovima koji su za nas neiskusnije susret s prvim naznakama alpinističkog penjanja. Pojačano se koncentriramo i započinjemo uspon koji zahtjeva dosta spretnosti i snage. Posvuda oko nas su vrtače, jame i ponori. Bez problema svi savladavamo stijene i dolazimo do proplanka pod vrhom obraslog slabom travom. Kraći odmor i izležavanje na suncu. Neke okolne vrhunce počinju obavijati magloviti oblaci. Odmah iza padine dolazimo do doma na Kamniškogm sedlu (1903 m) koji je smješten između stjenovitih vrhova Brane i Planjave, dobro zaštićen od vjetrova i snježnih nanosa. Sagrađen je davne 1917. godine i više je puta obnavljan. Upravo kod našeg dolaska upoznali smo majstore koji su završavali posljednju obnovu koju su, prema riječima ljubaznog domara, napravili uz pomoć europskih fondova. Uz miris svježe obrađenog i obojenog drvenog interijera za okrepu nam je ponuđen grah ričet s kobasicom, hladne pive i sokovi. Ispred doma prekrasni vidici i zajednička fotografija.

Slijedi dugotrajan silazak prema Kamniškoj Bistrici. Ovo „dugotrajan“ nismo si mogli odmah u mislima predstaviti ali smo ga osjetili pri kraju četverosatnog strmog spusta po siparu i kamenju kad su koljena počela klecati. U jednom trenutku vidimo u daljini naš autobus, ali nikako da stignemo do njega. Netko komentira da je to samo fatamorgana. Konačno, kad su neki već bili gotovo na izmaku snaga, pred nama je Dom u Kamniškoj Bistrici (600 m).

Dom je smješten na idiličnom mjestu u zelenoj alpskoj dolini okruženoj vrhovima Srednjih Grintovca. Omiljeno je izletište i ishodište za planinarske rute na okolne planine. Ispred doma je postavljen kip Tine Bosovca koji je poznat kao jedan od prvih gorskih spašavatelja u Sloveniji. U blizini doma je izvor Kamniške Bistrice. Izvor je tipično kraški – voda izvire ispod stijena obraslih mahovinom, na kratko se zaustavi u umjetnom jezeru, pa se u malom slapu prelije preko brane i započne svoj 33 kilometarski tok do utoka u rijeku Savu.

Odmoreni, osvježeni i puni dojmova na prekrasne vidike za koje nismo ni sanjali da ih skrivaju ove planine, vraćamo se u kasnim satima u Koprivnicu. Idućeg jutra nekima su za silazak s kreveta bili potrebni planinarski štapovi.

Stjepan Cikač

 

KALENDAR

  P U S Č P S N
14
 
 
 
 
 
1
 
2
 
15
3
 
4
 
5
 
6
 
7
 
8
 
9
 
16
10
 
11
 
12
 
13
 
14
 
15
 
16
 
17
17
 
18
 
19
 
20
 
21
 
22
 
23
 
18
24
 
25
 
26
 
27
 
28
 
29
 
30
 

Najnovije fotke

Tko je online

Trenutno su online 0 korisnika i 0 gosta.