You are herePapuk i Ivačka glava

Papuk i Ivačka glava


By Antonija - Posted on 21 Rujan 2011

Dugo vruće ljeto primaklo se kraju.  Subotu 17. rujna 2011. godine iskoristili smo, kao predzadnji pravo ljetni dan, za izlet na Papuk.

Kako sam se teško odlučila na taj izlet, a kako mi je naporno i prekrasno bilo?!

Već sam htjela pisati o tome kako je to NE ići na izlete, ali sam ipak odustala. Bilo je jako lijepih izleta, međutim uvijek sam imala „valjane „ razloge zbog kojih nisam išla. Doduše bila sam jednom na našoj kućici i na Špancirpohodu. Na Španciru je stvarno bilo lijepo, lijepi zagorski krajolici, lijepi ukusni kolači i gemišti u velikim količinama, lijepi ljubazni domaćini, raznoliki kukci u muzeju koji ne znam kad bih inače posjetila i, meni uvijek lijep, Varaždin pogotovo ovako šarolik i bogat ljudima i događanjima.

Iako se tako možda čini, ipak nisam lapila cijelo ljeto. Iskoristila sam svaku priliku i otišla do mora. Puno sam plivala, učila i družila se. Čak sam i u Šoderici plivala nakon strašno puno godina. Sve u svemu zadovoljna sam i ovim ljetom. Slušala sam priče i gledala slike sa puno lijepih izleta naših planinara sa Risnjaka, Velebita, Biokova, Dinare i tko zna gdje sve ne i bilo mi je drago da su i drugi imali bogato ispunjeno ljeto, svatko na svoj način.

No, da se vratim Papuku i Ivačkoj glavi. Dan je bio skroz ljetni, ali nije bilo vruće zato što smo skroz išli kroz predivnu šumu i čisti svježi zrak. Osvojili smo vrhove Ivačka glava i Nevoljaš, uživali u dalekim, još uvijek zelenim, vidicima. Jankovac me oduševio svojim zelenilom i namjenom za uživanjem u prirodi. Na poučnu stazu nisam planirala ići zbog umora, samo sam htjela vidjeti slap Skakvac, a kad sam shvatila da do slapa idemo preko poučne staze, nije mi preostalo ništa drugo nego da uživam u ljepotama prirode, doduše, malo kukajući i stenjući. Na povratku kući, svratili smo na gospodarsko imanje u Višnjici kod Slatine – šećer na kraju.  

Na ovaj izlet željela sam ići, ali sam se teško odlučila svjesna da sada baš i nisam u dobroj hodajućoj kondiciji. Dobro sam predvidjela, stvarno mi je bilo teško ali zahvaljujući maloj pomoći mojih prijatelja; stražnjem Darinom pogonu, pruženoj Marijanovoj ruci i strpljenju svih ostalih, prošla sam cijelu stazu na vlastitim nogama živa i čitava (malo sam morala dodati dramatičnost). Može se to gledati i drugačije, zahvaljujući meni (odnosno mom sporom kretanju) Antonija i Hrvoje su mogli puno više uživati u krajoliku nego da su samo onako brzo (kako oni mogu) projurili stazom. Ne kaže se uzalud: svako zlo za neko dobro. Planinarska solidarnost na djelu  - i opet. Hvala svima. Kad već zahvaljujem, moram pohvaliti našeg mladog, po godinama i stažu, vodiča Renata. Dvije riječi pohvale: temeljit i brižan.

Malo sam kukala, ali više zbog toga da istaknem planinarsku solidarnost.  Naravno, još jučer sam zaboravila teškoće, ostala je samo ugoda na lijepu prirodu i dobro druženje

Babićka.   

KALENDAR

  P U S Č P S N
19
1
 
2
 
3
 
4
 
5
 
6
 
7
 
20
8
 
9
 
10
 
11
 
12
 
13
 
14
 
21
15
 
16
 
17
 
18
 
19
 
20
 
21
 
22
22
 
23
 
24
 
25
 
26
 
27
 
28
 
23
29
 
30
 
31
 
 
 
 
 

Najnovije fotke

Tko je online

Trenutno su online 0 korisnika i 1 gost.