You are hereKnjiga dr. Milivoja Kovačića: "HPD 'BILO' u Koprivnici, 1928. – 2008."

Knjiga dr. Milivoja Kovačića: "HPD 'BILO' u Koprivnici, 1928. – 2008."


U ovoj knjizi možete pronaći detaljnu povijest društva od osnutka do 2008. godine.

Knjigu možete kupiti na našim sastancima u Društvenoj prostoriji, svaki četvrtak u 18 sati, po cijeni od samo 80 kn.

 

Predstavljanje knjige „HPD 'Bilo' u Koprivnici 1928 – 2008“

 

Hrvatsko planinarsko društvo „Bilo“ i Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ u srijedu, 11. ožujka, u prisutnosti stotinjak planinara i zainteresiranih Koprivničanaca, predstavili su knjigu dr. Milivoja Kovačića pod nazivom „HPD 'Bilo' u Koprivnici 1928 – 2008“. Ovom knjigom „Bilo“ je zaokružilo svečano obilježavanje 80. obljetnice društva.

Uvodno izlaganje o autoru održao je recenzent prof. dr. Željko Poljak, legenda planinarske publicistike. Osvrnuvši se na svoju dugogodišnju vezu s Koprivnicom, „Bilom“ i dr. Kovačićem, dr. Poljak je istaknuo veliku vrijednost prikupljenog i objavljenog materijala. U knjizi dr. Kovačić govori o samim počecima planinarstva u gradu i okolici, a zatim detaljno oslikava periode u aktivnosti od osnutka „Bila“ 1928. godine pa sve do današnjih dana, a zaključno s prošlom 2008. godinom. Dodatna poglavlja o društvenim prostorijama, promidžbenoj i izdavačkoj djelatnosti, izložbama, predavanjima i sekcijama „Bila“ (ski-sekciji, biciklističkoj i foto-sekciji) govore o utjecaju „Bila“ na društveni život Koprivnice kroz sve ove godine. O aktivnosti „Bila“ i njegovom značenju u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali i danas u Hrvatskoj govori poglavlje Priznanja „Bilu“ i njegovim članovima gdje su pobrojene mnogobrojne nagrade i priznanja Planinarskog saveza Jugoslavije i Hrvatskog planinarskog saveza. Jednu pomalo sentimentalnu notu knjizi daje pregled i fotografije čelnika „Bila“ od osnutka do danas aktivnih predsjednika, tajnika i blagajnika te biografije pojedinih, na žalost, pokojnih dužnosnika.

Zatim se prisutnima obratio autor dr. Milivoj Kovačić koji je prikazao i opisao petnaestak vrijednih i zanimljivih fotografija s planinarskih izleta iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, što je bilo posebno atraktivno i dojmljivo jer je na nekima od tih planinarenja autor i sam sudjelovao kao dječak.

Na kraju je o zanimljivoj suradnji s dr. Kovačićem i nastajanju ove knjige govorila urednica knjige i tajnica „Bila“ Antonija Genc, osvrnuvši se na djelovanje „Bila“ u posljednjih desetak godina te poseban doprinos aktivnih članova i vodiča zahvaljujući kojima je i nadalje pred „Bilom“ perspektivna budućnost. Zahvalila se i na pomoći članovima Upravnog odbora kao i tiskari Baltazar koja je izvrsnom pripremom, tiskom, neuobičajeno velikim formatom (25 x 35 cm) i obiljem ilustracija doprinijela da ova knjiga uistinu bude primijećena i dobro prihvaćena.

Nakon predstavljanja, planinari su uživali u razgledavanju knjige i prisjećanjima na mnogobrojne zajedničke izlete i planinarska druženja. Svi zainteresirani knjigu mogu pogledati i kupiti na redovnim planinarskim sastancima u Društvenoj prostoriji, Šenoina 1, četvrtkom u 18 sati po cijeni od 100 kn.

 

 

 

Ivica Kušek: Predgovor

 

Bez obzira na činjenicu što smo u 21. stoljeću, vladavini Interneta i modernih tehnologija, knjiga je još uvijek i uvijek će ostati temelj kulture, kako hrvatske tako i svjetske baštine. Svaki događaj, osjećaj ili iskorak zabilježen u knjizi postaje svjedokom ljudskog postojanja, djelovanja i povijesti. Zato je izuzetno važno što ova knjiga svjedoči o bogatom životu koprivničkog planinarstva, prvenstveno kao elementa u kulturnoj sredini ovoga kraja, a onda i kao kronologija 80 godina postojanja i rada HPD-a „Bilo“ u Koprivnici. Društvo je imalo svojih uspona i padova, djelujući u različitim društvenim i političkim okruženjima, ali ipak se uspjelo održati do današnjih dana, što rječito govori kako su Koprivničanci i koprivničko planinarstvo žilavi i dugovječni.

Pokušamo li povijest HPD-a „Bilo“ u grubo strukturirati, ali nešto drukčije nego je to učinio autor prikazavši kronološka razdoblja u aktivnosti, možemo je podijeliti u tri dijela:

- osnivanje 1928. godine, početni entuzijazam te padovi i uzleti društva (1928. – 1974.),

- plodonosno 25-godišnje razdoblje pod vodstvom dr. Kovačića (1975. – 1998.),

- posljednje razdoblje koje je promocija timskog duha i rada (1999. – 2008.).

Iako su planinarske aktivnosti postojale i prije 1928. godine, upravo je tada osnovano HPD „Bilo“ u Koprivnici, kao izraz želje podravskih planinara da kroz svoje društvo okupe ljubitelje prirode i planina. Važno je napomenuti da su aktivisti HPD-a „Bilo“ kao planinari bili pripadnici svih društvenih slojeva, cijelog građanskog društva tadašnje Koprivnice. Na slabljenje aktivnosti i zamiranje „Bila“ utjecali su negativni društveni i politički faktori kao što su velika ekonomska kriza 30-ih i Drugi svjetski rat, ali i zagonetne okolnosti poslije rata. No, sigurno je da su u tom razdoblju posijane snažne klice ljubavi prema planinarstvu, koje su posebno izražene u djelovanju dr. Kovačića, no i danas donose bogate plodove.

Od 1975. „Bilo“ bilježi snažan razvoj i uzlet pod vodstvom dugogodišnjeg predsjednika dr. Milivoja Kovačića. Zabilježen je veliki porast broja članova, prvenstveno mladih planinara regrutiranih po mnogobrojnim osnovnim školama našega podravskog kraja. „Bilo“ ostvaruje dobru povezanost sa svojom okolinom, iz čega crpi dodatnu snagu. Organizira se velik broj masovnih planinarskih izleta zahtjevne organizacije. Prema zamisli dr. Kovačića koji je pokretač, organizator trasiranja i označavanja puta, osmišljen je i promoviran Koprivnički planinarski put, koji posjećuju mnogobrojni planinari, upoznajući Podravinu i našu kulturu. Za društveni život i rad važna je naša planinarska kuća na Pesku, ali i društvena prostorija za sastanke i druženje. U to vrijeme HPD „Bilo“ dobiva status uzornog i naprednog društva, a njegova se aktivnost identificira s likom agilnog predsjednika dr. Milivoja Kovačića, čije se ime štuje u širokim planinarskim krugovima cijele tadašnje Jugoslavije. Na temelju bogatog fundusa planinarskih fotografija i rekvizita, dugogodišnjeg rada u planinarstvu, a napose truda i volje, dr. Kovačić je ovom knjigom zaokružio svoj bogat i plodonosan planinarski rad, obilježavajući 80. godišnjicu društva, ali ostavljajući novim naraštajima snažne temelje društva u koje je ugradio velik dio svoga života, truda i rezultate.

Na bogatoj i dugogodišnjoj tradiciji učila je i izrasla nova, trenutno vrlo aktivna generacija planinara, koju krasi timski duh i u kojoj je naglasak na korištenju individualnih kvaliteta i afiniteta u službi razvoja i napretka cjelokupnog društva. Na taj su način ostvarena brojna unapređenja u društvenoj planinarskoj djelatnosti - od sve brojnijih izleta i sve bolje organiziranosti, do sve većeg broja članova posljednjih godina te bolje informiranosti i povezanosti članstva, što sve pridonosi većoj koheziji društva. Smjer promjena je pozitivan i vjerujem u budući rast i razvoj „Bila“, u skladu s 80-godišnjom tradicijom rada i postojanja, ali i snažnim afinitetom prema povratku čovjeka univerzumu prirode.

Zahvaljujem se dr. Milivoju Kovačiću kao autoru ove vrijedne knjige, ali i marljivoj tajnici HPD-a „Bilo“ Antoniji Genc, za uložen rad kako bi ova knjiga ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem se i Ivani Kolar, Nevenu Magdiću i Ružici Medvarić-Bračko te svima ostalima koji su svojim doprinosom pripomogli izlazak ove knjige. Ona će biti dokument, poticaj i putokaz mladom naraštaju planinara koji iz nje može učiti i crpsti snagu.

 

 

 

Željko Poljak: Fenomen planinarstva u Koprivnici

 

Kad mi je autor ove knjige predložio da za nju napišem nekoliko uvodnih riječi, rado sam prihvatio taj zadatak i nimalo mi nije bio težak. Djelovanje „Bila” dobro poznam, što iz davnoga druženja s njegovim osnivačem prof. dr. Vladimirom Blaškovićem (1901. -1990.), što iz druženja s piscem ove knjige, kolegom po struci, koji je bio dugogodišnji predsjednik „Bila”. Ipak sam najviše doznao o djelovanju i uspjesima toga društva kao gost na njegovim priredbama i markiranim stazama te kao redovni čitatelj, ali i suradnik društvenoga glasila „Bilogorski planinar”.

Rad „Bila” pratio sam donekle i iz sentimentalnih razloga – kao mlad liječnik stažirao sam u koprivničkoj bolnici (1952. – 1953.) a uz to je „Bilo” po godini nastanka gotovo moj vršnjak - samo sam par godina stariji od njega. Osim toga sam kao urednik časopisa „Naše planine” i „Hrvatski planinar” tijekom 42 godine (1959. – 2000.) čitao i uvrštavao sve planinarske članke koji su mi stizali iz Koprivnice, a toga nije bilo malo. Pa iako to neće biti skromno, spomenut ću da se ponosim i s nekoliko priznanja „Bila”, među ostalim Diplomom iz 1982., Plaketom iz 1988. i Zahvalnicom iz 1998. Toliko o sebi da se legitimiram kao poznavatelj „Bila” kvalificiran za pisanje idućih redaka.

I kao što sam se svojedobno čudio fenomenu zvanom „Bilogorski planinar (vidi str. 175. ove knjige) – jer je fenomenalno da razmjerno malo društvo, još k tome u ravničarskom području, 20-godišnjim redovnim izlaženjem časopisa postaje uzorom društvima s brojnijim članstvom koja su gotovo na podnožju planina, tako sam se i tijekom tih pola stoljeća uvijek iznova čudio kako može jedno PLANINARSKO društvo osamdeset godina cvjetati u RAVNIČARSKOM kraju, bez prirodne osnove i daleko od „pravih” planina jer – ruku na srce – geografi Bilogori baš i ne priznaju titulu planine.

Što je tolike naraštaje koprivničkih planinara nadahnjivalo da razviju svestranu planinarsku djelatnost i nadmaše mnoga društva u gorskim krajevima? Možda će taj fenomen biti jasnije razumljiv ako planinarstvo shvatimo kao proizvod duhovne a ne fizičke kulture te se sjetimo činjenice da je Koprivnica od davnina svestrano kulturno žarište.

Stoga, iako se Bilogora visinom ne može mjeriti s drugim hrvatskim planinama, koprivnički su joj planinari svojim dugogodišnjim kulturnim nastojanjima dali obilježje planine. Dokazali su da nije bitna visina brda nego snaga duha u ljudima, ljubav prema svom zavičaju i požrtvovnost u ostvarivanju ideje koja ih nadahnjuje. Ova povijesna kronika koja je pred nama upravo to dokazuje i u tome je možda njezina najveća vrijednost.

Čestitka Koprivnici, čestitka upornosti, volji, znanju i snazi duha koprivničkih planinara!

 

 

 

Milivoj Kovačić: Zašto sam napisao ovu knjigu?

 

Na pisanje ove knjige povodom 80. obljetnice osnutka i djelovanja Hrvatskog planinarskog društva pod nazivom „Bilo“ u gradu Koprivnici (u daljnjem tekstu „Bilo“) ponukali su me ili, bolje rečeno, prisilili sljedeći uzroci i razlozi.

Prvi poticaj na pisanje o planinarstvu u Koprivnici bilo je moje uspješno i dobro prihvaćeno pisanje o djelovanju „Bila“ u listu HPD-a „Bilo“ nazvanom Bilogorski planinar (u daljnjem tekstu BP) u dvobroju toga lista 26/27 od prosinca 1988. pod naslovom „Šezdeset godina od osnutka Planinarskog društva 'Bilo' u Koprivnici“. Ovaj dvobroj tiskan je u veličini 23x17 cm, kao i svi prethodni, imao je 44 stranice i oko 40 preslika originalnih fotografija. Društvo ga je počelo izdavati 1977. po tri broja godišnje u nakladi od tisuću primjeraka što je trajalo do 1997. kada je prestalo izdavanje zbog novčanih neprilika.

Drugi je poticaj bio što sam započeo planinariti već od svoje 5. ili 6. godine života jer sam odrastao u planinarskoj obitelji moga djeda Josipa Šafara. O tome posjedujem fotografiju od 4. lipnja 1933. na kojoj sam snimljen kao dječačić od šest godina sa skupinom koprivničkih planinara. Bilo je to pri povratku s izleta na planinu Kalnik na livadi kod poznatog apatovačkog vrela mineralne vode zvanog Apatovačka kiselica u selu Apatovcu, koje se nalazi na istočnim obroncima planine Kalnik. Na toj se slici, osim mene, među 15 planinara nalazi i moja mama Ljubica Kovačić rođena Šafar i ujak Stanko Šafar. Kao što je vidljivo na samoj fotografiji, među tim tada najaktivnijim članovima društva bilo je skoro polovinu žena.

Ovdje valja spomenuti da se od 1932. društvena prostorija „Bila“ nalazila u posebnoj prostoriji gostionice Josipa Šafara (u Dugoj ulici na broju 1), oca spomenute Ljubice, Stanka, Ivice i djeda malog Milivoja, kojeg su zvali Braco.

Treći je razlog za ovu knjigu predgovor koji je u dvobroju BP 26/27 1988. povodom 60 godina od osnutka „Bila“ napisao dugogodišnji urednik časopisa „Naše planine - Hrvatski planinar“, glasila Hrvatskog planinarskog saveza, prof. dr. Željko Poljak, poznati planinarski publicist. Pod naslovom „Riječ-dvije uz ovaj jubilarni broj“ on je napisao:

»Prigodni dvobroj „Bilogorskog planinara“ ima, i po sadržaju i po opsegu, posebnu vrijednost. U njemu je prikazano djelovanje Planinarskog društva „Bilo“ u posljednjih šezdeset godina, od 1928. do danas.

Iako ovo nije povijest, nego više povijesna građa, valja naglasiti da njezina osobita vrijednost proizlazi iz dviju činjenica. Jedna je da se temelji na izvornoj dokumentaciji iz arhiva muzeja, a i privatne arhivske građe pisca i nekih članova Društva, a druga je da je autor ove povijesne skice ne samo iskusan sabirač povijesne građe, nego i sam očevidac, sudionik, a velikim dijelom i inicijator planinarskih događaja u Koprivnici posljednjih četrdeset godina, upravo u ovom razdoblju u kojem je „Bilo“ postiglo svoje najveće uspjehe. Dodamo li tome da je autor porijeklom iz planinarske obitelji Šafar koja je u kamen temeljac koprivničkog planinarstva ugradila obilan doprinos, još ćemo bolje shvatiti autentičnu vrijednost njegova svjedočanstva. Građa koja je pred nama solidna je osnova za daljnje povijesno istraživanje planinarstva u Koprivnici, a pisac je dokazao da je upravo on najpozvaniji za taj posao. I, na kraju, premda ne i najmanje važno, odajmo priznanje za dobar izbor slikovne dokumentacije koja kroniku čini čitljivijom i privlačnijom.«

Četvrto što me je potaknulo da napišem ovu knjigu bila je i posveta akademika prof. dr. Dragutina Feletara na nedavno darovanoj mi knjizi kojoj je on jedan od autora tekstova i glavni urednik. Tekst posvete glasi:

“Poštovanom dr. med. Kovačiću, sjajnom koprivničkom kroničaru, s najboljim željama – Drago Feletar. U Koprivnici, veljače 2008“.

Ali je ipak glavni i najvažniji razlog da mlade generacije sadašnjih i budućih koprivničkih ljubitelja prirode i planinara ne bi zaboravile da se i u ravničarskom kraju, kao što je naš, može osnovati planinarsko društvo i dugo godina uspješno djelovati. Uspjesi našega planinarskog društva dokazuju da za uspješno i dugogodišnje djelovanje planinarstva nisu nužni impozantni gorski visovi. Sve ovisi o ljudima koji su članovi društva, a nekada samo i nekoliko entuzijasta koji vode društvo i žrtvuju se za njegovo uspješno djelovanje i uspjehe.

»Uzalud i najljepše i najviše planine ako u ljudima nema one kulturne iskre koja će omogućiti estetsko doživljavanje planine i etičko shvaćanje planinarskog djelovanja. Čitajući ovu kroniku takve se misli nametljivo osjećaju među recima« - piše prof. Poljak u BP-u 26/27 od 1988.

 To što sam ovu knjigu napisao, odnosno završio, mogu u prvom redu zahvaliti mojem dugogodišnjem planinarskom prijatelju i kolegi po struci prof. dr. Željku Poljaku, priznatom i poznatom planinarskom publicistu. On mi je dao puno savjeta, uputa, objašnjenja te lektorirao i korigirao rukopis. Uza sve to bodrio me da ne odustanem od pisanja knjige o povijesti planinarstva u Koprivnici i o djelovanju „Bila“ koje u ovom gradu ima tradiciju od preko osamdeset godina.

Za dopunske i opširne podatke o djelovanju „Bila“ od početka 1999. do 2002. godine zahvaljujem se dugogodišnjoj članici i tadašnjoj predsjednici gospođi Ivani Kolar, dipl. oec., iskusnoj i aktivnoj planinarki i vodiču, a sadašnjoj dopredsjednici.Za mnogobrojne dopunske i opširne podatke o uspješnom radu „Bila“ i njegovih sekcija u razdoblju od 2002. do 2008. godine velika hvala aktivnoj planinarki i vodiču društvenih izleta mlađe generacije članova i sadašnjoj tajnici gospođi Antoniji Genc, dipl. oec. Da te dvije aktivne i požrtvovne članice nisu uložile velik trud i vrijeme te dopunile oskudne podatke o djelovanju „Bila“ zadnjih deset godina s kojima sam raspolagao, zapisi u knjizi ne bi bili potpuni.

Za izdavanje knjige zahvaljujem se sadašnjem Upravnom odboru „Bila“ i predsjedniku Ivici Kušeku koji su podržali sve prijedloge o sadržaju i osigurali novčana sredstva za tiskanje.

Na kraju, moram se zahvaliti i svojoj obitelji – supruzi Ljubici, kćerki Antoniji i sinu Krešimiru, nekada aktivnim planinarima. Oni su mi u nekim mojim kritičnim trenucima spriječili da napustim pisanje knjige te mi davali veliku podršku i podupirali me u nastojanju da završim započeto dugogodišnje pisanje, unatoč mojem zdravstvenom stanju.

 

 

 

O autoru ove knjige

 

Dr. MILIVOJ KOVAČIĆ je liječnik, specijalist opće medicine u mirovini i publicist. Rođen je 28. lipnja 1927. u Varaždinskim Toplicama, kamo su mu roditelji došli iz Koprivnice i tu živjeli nekoliko godina. Od svoje treće godine života, tj. od jeseni 1930. pa do lipnja 1934. polazio je zabavište (sada se to naziva dječji vrtić), koje su držale časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi u Koprivnici. Osnovnu školu polazio je i završio, kao i šest razreda realne gimnazije, u Koprivnici, pa se tim više smatra Koprivničancem.

Nakon prekida započetog školovanja, u sedmom razredu gimnazije u Koprivnici, mobiliziran je s polaznicima 7. i 8. razreda u vojsku. Polazi vojnu školu u Zagrebu i uz to završava 7. razred gimnazije. Poslije zarobljavanja na Bleiburškom polju 15. svibnja 1945., logora i križnih putova, vraća se kući u Koprivnicu, ali tadašnji „skojevci“ zabranjuju mu i priječe pohađanje gimnazije. S dozvolom Ministarstva prosvjete, nakon dvije godine prisilnog mirovanja, privatno polaže 7. i 8. razred i ispit zrelosti na gimnaziji u Koprivnici.

Studira medicinu u Zagrebu, ali mu vojne vlasti pozivom u JA prekidaju studij i određuju da služi 18 mjeseci vojni rok u disciplinskom bataljunu u Vladičin Hanu i Surdulici. Nakon dvije godine prekida studija medicine, nastavlja ga u Beogradu, gdje i diplomira nakon odslušanih 12 semestara. Kao liječnik započinje profesionalno djelovati u Varaždinu, a zatim kao liječnik i specijalist opće medicine radi do umirovljenja u Koprivnici.

Kao gimnazijalac, a poslije kao student u Zagrebu, trenira i nastupa kao lakoatletičar u trčanju i skoku u dalj te postiže uspješne rezultate. Bio je dugogodišnji aktivni i uspješni član Crvenog križa u Varaždinu i Koprivnici, njegov predsjednik u Koprivnici od 1972. do 1975. i, sa suradnicima, pisac monografije o povijesti Crvenog križa u Koprivnici (Koprivnica, 2001.). Od najranije mladosti bavi se planinarstvom. Od 1932. član je Hrvatskog planinarskog društva „Bilo“ u Koprivnici, zatim član PDS-a „Velebit“ u Zagrebu, a od 1950. jedan je od osnivača poslijeratnog PD-a „Bilo“ u Koprivnici. Predsjednik je PD-a i HPD-a „Bilo“ od 1975. do 1998., a od tada doživotni počasni predsjednik. Plodan je planinarski publicist, suradnik u planinarskim časopisima i zbornicima te urednik časopisa „Bilogorski planinar“ (1977. – 1997.). Napisao je i priredio pet izdanja dnevnika Koprivnički planinarski put (1976. – 1992.) te napisao povijest HPD-a i PD-a „Bilo“ povodom 60. godišnjice društva (1988.). U nekoliko saziva bio je član vodstva Planinarskog saveza Hrvatske i bavio se poviješću planinarstva.

Od 1994. neprekidno sudjeluje na Prvom programu Radio Zagreba u emisiji „Dogodilo se na današnji dan“ gdje obrađuje istaknute i povijesne ličnosti iz podravskoga kraja. Dugogodišnji je suradnik „Podravskog zbornika” koji izdaje Muzej grada Koprivnice, gdje piše priloge iz povijesti planinarstva, športa, medicine i o povijesno znamenitim osobama i družbama u Katoličkoj crkvi u Koprivnici i Podravini. Već dugi niz godina član je Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu te suradnik u hrvatskoj književnoj reviji „Marulić“ i kalendaru „Danica“ koje izdaje to društvo. Aktivni je član Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić” (od 1998.) i povremeno suradnik u zborniku tog društva. Društvo „Tkalčić” izdalo mu je 2003. knjigu “Mihovil Kolarić – svećenik, kateheta. Koprivnica 1988. – KPD Stara Gradiška 1948.“, a Hrvatski zemljopis, Naklada dr. Feletar, izdala je u Koprivnici 2001. njegovu knjigu „Stjepan Pavunić – Virovec, vrbovečki i koprivnički župnik“.

Pišući o pojedinim istaknutim ličnostima iz hrvatske medicine, često se javlja člancima u „Liječničkim novinama“, glasilu Hrvatske liječničke komore u Zagrebu. U časopisu „Medicus” (Pliva, Zagreb) objavljivani su mu prikazi o povijesnim ličnostima u medicini (Dr. Niko Selak 1995.; Prim. Ivo Glavan 1998.). Jedan je od osnivača Društva za povijest medicine Hrvatskog liječničkog zbora u Zagrebu i njegov dugogodišnji dopredsjednik. Član je prvog Upravnog odbora Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) u Zagrebu osnovanog 16. veljače 1991. i za to društvo je prikupljao članove iz Koprivnice, Ludbrega i Varaždinskih Toplica. Predsjednik je Podružnice HKLD-a u Koprivnici osnovane 25. veljače 2005.

Inicijator je i organizator znanstvenih skupova o dr. Niki Selaku u Koprivnici (1994.) i suorganizator skupa o istoj temi u Dubrovniku (2003.), o prim. Ivi Glavanu u Koprivnici (1997.) i suorganizator u Osijeku (1997.). Urednik je i suradnik u zbornicima koji su tiskani u vezi sa skupovima održanim u Koprivnici. Pripremio je i organizirao znanstveni skup o biskupu kapucinu Angeliku Bedeniku, rođenom Koprivničancu, i sa suradnicima je uredio zbornik o njemu (Koprivnica, 1995.). O akademiku Teodoru Varićaku, rođenom u Koprivnici, organizira znanstveni skup i uređuje zbornik, u kojem je suradnik (Koprivnica, 1998.). Na svim navedenim znanstvenim skupovima u Koprivnici i Osijeku zamislio je i postavio prigodne izložbe.

Osim u koprivničkim novinama „Glasu Podravine“, pisao je o povijesti zdravstva i medicine i u glasilu „Naše zdravstvo“ koje je nekoliko godina izdavao Medicinski centar u Koprivnici (1989.-1990.). Držao je popularna predavanja o povijesti Crvenog križa, športa, planinarstva i medicine. Jedan je od osnivača i prvi dopredsjednik Udruge „Hrvatski domobran” – Ogranak Koprivnica, koji je osnovan 8. rujna 1993. U Spomenici o 50. obljetnici Hrvatskog liječničkog zbora – Podružnica Koprivnica (2003.) suradnik je s dva priloga i bio je član Uredničkog vijeća.

U travnju 2005. izašla mu je knjiga „Časne sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi u Podravini“, a Badel d.d., Zagreb izdao mu je početkom studenog 2005. knjigu „Apatovačko vrelo“.

Iako se ovo nabrajanje čini podugačkim, ono nije potpuno nego tek sažetak. Dakako, postavlja se pitanje kako je jedan čovjek mogao za sobom ostaviti tolik opus, a ni danas ne posustaje, kao što je vidljivo iz ove knjige. Možda sam na to pitanje najbolje odgovorio prije desetak godina pišući povodom 20-godišnjice njegove funkcije kao urednika časopisa „Bilogorski planinar“ – časopisa koji je svojevrstan fenomen:

 »Kako taj fenomen objasniti? Istina je da je Koprivnica plodno tlo za kulturne akcije bilo koje vrste, da je „Bilo“ po broju članstva jedno od najjačih u Hrvatskoj i da je planinarska tradicija u tom gradu starija od sedam desetljeća, no svega toga može se naći i u drugim mjestima, a časopisa ipak nemaju. Stvar je u tome što se u tim mjestima nije našla ličnost potrebnih kvaliteta, među kojima je na prvom mjestu beskrajna upornost, marljivost i požrtvovnost. Nije bez razloga urednikom „Bilogorskog planinara“ od početka do danas dr. Milivoj Kovačić, liječnik i Koprivničanac. Značajno je da dr. Kovačić zajedno s 20-godišnjicom obilježava 22 godine što je neprekidno predsjednik „Bila“, 20-godišnju funkciju njegova urednika i – dodajmo – 70. godišnjicu svoga života i 60. godišnjicu planinarstva.«

Ponavljam kao osnovno: beskrajna upornost, marljivost i požrtvovnost!

Dakako da je za svoje dugogodišnje ustrajno djelovanje dr. Kovačić primio i mnogobrojna priznanja, pa evo ih nekoliko: Plakete Planinarskog saveza Jugoslavije, Planinarskog saveza Hrvatske, Planinarskog društva „Bilo“ i Saveza za fizičku kulturu grada Koprivnice, Zlatni znak Planinarskog saveza Hrvatske, Srebrni znak Planinarskog saveza Slovenije, Zlatni znak Crvenog križa Hrvatske i Orden rada sa srebrnim vijencem (1981.) za dugogodišnju djelatnost u Crvenom križu, Pohvalu (1998.) i Povelju Hrvatskog liječničkog zbora (2000.) u Zagrebu, Spomen-znak Bleiburg – Križni putovi – Vojnički red trolista s križem kneza Višeslava, Zlatnu spomen-medalju „Hrvatski vjerni sinovi” (2000.) i Medalju „Hrvatski domoljub” (2004.) za djelovanje u udruzi „Hrvatski domobran”. Hrvatski liječnički zbor u Zagrebu izabrao ga je 26. veljače 2005. za svoga začasnog člana – veliko priznanje, koje je i s pravom zaslužio!

Prof. dr. Željko Poljak


PrilogVeličina
promocija_knjige.JPG137.39 KB
Knjiga-naslovnica.JPG104.28 KB

KALENDAR

«  

Week of Ožujak 27 2017

  »
Vrijeme   P U S Č P S N
Cijeli dan
27
 
28
 
29
 
30
 
31
 
1
 
2
 
08:00
 
 
 
 
 
 

Najnovije fotke

Tko je online

Trenutno su online 0 korisnika i 1 gost.